понедељак, 5. јул 2010.

Profil srpskog ateiste (V. Jerotić)

Tip srpskog ateiste? Obrazovanog, manje obrazovanog ili neobrazovanog?

Srbi su, svi to dobro znamo, veoma različiti (od Zumberka do Zaječara i od Kumanova do Subotice, da ostanemo samo u granicama prethodne Jugoslavije). Ako je tako, a jeste tako (otud, valjda, i "sudbinska" nemogućnost ujedinjenja!), onda su i sprpski ateisti, kao i srpski pravoslavci, veoma različiti. Osim obrazovanog i visokoobrazovanog, svi ostali srpski ateisti pojma nemaju šta je ateizam, kao sto nisu znali ni sta je marksizam, iako su se zaklinjali u Marksa. Ono što je, medjutim, svima srpskim ateistima zajedničko, to je neko, njima lično poznato ili nepoznato, oštećenje koje su pretrpeli u detinjstvu ili adolescentnom dobu. Naravno da su ateistički ili prema religiji ravnodušni roditelji najčešći i najvažniji uzroćnici ateizma svoje dece. Većinu srpskih ateista, bez obzira na stepen obrazovanja, odlikuje tvrdoglavost, netrpeljivost, i inat. Poznato je da su Srbi inadžijski narod, ali medju srpskim ateistima, kada oni ovaj ateizam podignu do stupnja bogoborstva, inat postaje agresivan i destruktivan. Gradjanski rat u Crnoj Gori za vreme Drugog svetskog rata i njegove posledice više godina posle završenog rata, naročito su se katastrofalno pokazali u jarosti, mržnji i osvetoljubivosti crnogorskih ateista protiv svega pravoslavnog u Crnoj Gori.

Kada je reč o ateizmu, pa i srpskom ateizmu, Vi znate moje uverenje: čovek u svojoj sustini nije ateista, jer svako ljudsko bice nosi u sebi skrivenog homo religiosusa (arhetipska vrednost, kao svojina kolektivnog nesvesnog). Ako čovek, dakle, i srpski covek, ne otkrije u toku života Boga, on mora da nadje zamenu za Boga, a to je uvek idol, bilo koja ideja, čovek ili stvar. Srbi nisu skloni mlakosti ili ravnodušnosti; to je dobra njihova osobina, pošto se od mlakih ne može ništa očekivati, a od ateista (i Srba ateista) moguće je očekivati istinski preokret.

***

A kakav je izgled savremenog srpskog pravoslavnog hrišćanina? Raznovrsniji je, rekao bih, nego tip prosečnog srpskog ateiste. U svom radu Mladi i religija poredjao sam ih ovako: konvertit, pomodni vernik, radoznao, sumnjičav i eksperimentu sklon, nacionalni vernik, "privatno religiozan hrišćanin", mistički tip. Svaki od ovih pravoslavnih srpskih hrišćana ima svoje specificnosti u koje ne bih ovde blize zalazio.

1 коментар:

  1. Recí da su svi srpski ateisti postali ateisti jer su pretrpeli neko ostecenje u detinjstvu ili adolescenciji je neverovatno bezobzirno i velika uvreda. Kako bi bilo da neko kaze da je razlog zasto verujete u boga neka trauma u detinjstvu. A sto se tice tvrdnje da mi (ljudi) svi imamo u svojoj sustini zelju za bogom ili zamenu za biga je donekle ne tacno. Ljudima kao i ostalim vrstama za opstanak je neophodno da imaju sto vise informacija tako da je potrba za odgovore veoma goruca u nasem bicu i cicnjenica da nauka za sada nema odgovore na sva pitanja koje ljudi mogu da postave izaziva u nama reakciju da ako nauka nema odgovor trazimo odgovor van nauke van razuma i tu dolazi religija i tu dolaze zamene za boga kako je navedeno. To ne znaci ako imamo inpulse da na odgovore koji razum nije odgovor odgovaramo ne razumom znaci da smo u sustini ne ateisti. Inace volela bi da mi autor ovog teksta da neke psiholoske studije u kojima se navodi da ljudi kao vrsta su urodjeni ne ateisti. Volela bih da vidim postojanje takve naucne studije. A izjave iskazane ovde i generalizacija srpskih ateista je neverovatno uvredljiva a jos uvredljivije je sto je ovaj tekst formulisan kao da je bilo sta ovde napisano ikako validno i da su reci iz ovog teksta cinjenice. Za stvari napisane ovde ja nikad ne bih rekla ni za koju versku zajednicu jer ovakve odvratne generalizacije sluze i koriste se samo da bi propagirali razdvojenost i ne toleranciju medju ljudima razlicitog verovanja. SVi smo ljudi od krvi i mesa i ne bismo trebali da ovakve uvrede bacamo jedni drugima.

    ОдговориИзбриши